Dekorativni sustav zidnih panela u poslovnom interijeru. Je li tamo dopušteno ovisi o dokumentu koji nitko ne traži do inspekcije.

Zid je gotov. Izgleda dobro, naručitelj je zadovoljan, a građevinski inspektor dolazi u utorak i traži protupožarnu klasifikaciju ukrasne lamperije u hodniku. Taj dokument nitko nema, jer se nitko nije sjetio tražiti ga kad je narudžba bila.

Ovo je najčešći pojedinačni nedostatak sukladnosti kod dekorativnih zidnih obloga i gotovo se uvijek otkrije u najgorem mogućem trenutku. TheAsortiman PS zidnih pločaje dekorativni proizvod, a polistiren je zapaljivi materijal. Te su dvije činjenice u nekim zgradama kompatibilne, a u drugima nespojive.

Slijedi pokušaj da se ta granica učini čitljivom, jer to nije stvar mišljenja i nije nešto o čemu dobavljač može odlučivati ​​u ime kupca.

Dekorativne zidne obloge obično specificira dizajner interijera, naruči izvođač, a odobri onaj tko plaća. Protupožarna izvedba ne stoji niti jednoj od te tri osobe prema zadanim postavkama, tako da pada kroz procjep dok je inspektor ili nadzornik zgrade ne pokupi.

Za izgled je određena dekorativna obloga. Vatrogasni učinak je zasebna odluka i obično je nitko ne donosi.

Razlog zašto pođe po zlu je struktura, a ne nepažnja. Dizajner odabire završnu obradu prema tome kako izgleda. Izvođač kupuje ono što je projektant odredio. Dobavljač šalje ono što je naručeno. Svaki od tih koraka je razuman zasebno, a niti jedan od njih prirodno ne dovodi do pitanja koje je važno: zahtijeva li ova zgrada da površina zida zadovoljava određenu klasifikaciju požara i ispunjava li je ovaj proizvod?

Trošak kasnog postavljanja pitanja je visok. Oplata koja ne prođe inspekciju mora se ukloniti, a uklanjanje je oštećuje, tako da se materijal ne može povratiti. Nakon dovršene-montaže, rad za skidanje i ponovnu ugradnju obično je veći od materijalnih troškova koji su uzrokovali problem.

Polistiren je termoplast. Kada se izloži dovoljnoj toplini, omekša, zatim se topi, zatim gori, a rastaljeni materijal može kapati. To se ponašanje razlikuje od termoreaktivnog materijala koji se ugljeniše na mjestu, a razlika je važna u hodniku gdje ljudi moraju napustiti zgradu.

U stambenim zgradama, ukrasne ploče rijetko privlače zahtjeve za klasifikaciju požara. U poslovnoj ili javnoj zgradi ista ploča uopće ne smije biti dopuštena.

Mjere se dva indeksa koji nisu međusobno zamjenjivi. Širenje plamena opisuje koliko brzo vatra putuje po površini. Razvoj dima opisuje koliko zamračujućeg dima proizvodi materijal dok gori. Proizvod može biti dobar na prvom, a loš na drugom, a na putu bijega drugi je često onaj koji je bitan, jer je dim ono što sprječava ljude da pronađu izlaz.

Postoji i treće razmatranje koje se rijetko pojavljuje u marketinškim materijalima. Neke polistirenske ploče sadrže aditive za usporavanje plamena koji poboljšavaju rezultat širenja površine bez promjene temeljnog kemijskog sastava. Ploča se i dalje topi i još uvijek gori. Jednostavno je potrebno više vremena da plamen putuje licem. Specifikacija koja to dvoje tretira kao ekvivalentna je specifikacija koja je napisana iz podatkovne tablice, a ne iz razumijevanja materijala.

Ovdje počinje većina problema. U međunarodnoj je uporabi nekoliko sustava klasifikacije koji ponovno koriste ista slova za označavanje vrlo različitih stvari.

Ploča opisana kao klasa B u jednom sustavu može biti znatno niža od klase B u drugom. Samo pismo ne nosi nikakvu informaciju.

ASTM klasa B dopušta indeks širenja plamena čak do 75. EN 13501-1 klasa B je znatno zahtjevnija klasifikacija koja zahtijeva kontrolirano ispitivanje na cijelom sklopu. Dobavljač koji izjavi da je ploča klasa B bez navođenja standarda ne daje tvrdnju koja se može procijeniti, a specifikacijar koji prihvaća tu izjavu preuzima rizik koji je tiho prenesen na njega.

Ista zamka postoji između ASTM klase A i EN A1 ili A2. ASTM klasa A može se postići mnogim zapaljivim materijalima koji jednostavno odolijevaju površinskom širenju plamena. EN A1 zahtijeva da materijal bude učinkovito nezapaljiv. Nijedan proizvod od polistirena neće dosegnuti A1. Specifikacija koja zahtijeva A1 i prima dokument koji citira ASTM klasu A nije zadovoljena, iako oba dokumenta sadrže slovo A.

Izvješće o ispitivanju ima smisla samo ako sklop koji je testiran nalikuje sklopu koji se izrađuje. To zvuči očito i rutinski se ignorira.

Izvješće opisuje ploču testiranu u određenoj nadogradnji-. Promijenite podlogu i rezultat možda više neće opisivati ​​ono što se ugrađuje.

Četiri stvari koje treba provjeriti na samom dokumentu. Standard prema kojem je test proveden, naveden u cijelosti. Podloga na koju je ploča postavljena, jer se ploča testirana na mineralnoj vuni ponaša drugačije od iste ploče na drvenim letvicama. Ispitana debljina, budući da izvješće za jednu debljinu ne pokriva automatski drugu. I datum, jer se formulacije mijenjaju i starije izvješće može opisati proizvod koji se više ne proizvodi.

O petoj točki vrijedi se raspitati iako se rijetko pojavljuje u izvješću. Ispitivanje vatrootpornosti često se provodi na malom uzorku u laboratorijskoj peći, a ponašanje velikog zida u stvarnoj vatri također ovisi o geometriji, spojevima i ventilaciji. Izvješće utvrđuje klasifikaciju. Ne utvrđuje kako će se zid ponašati, a tretirati ga kao da jest je način na koji se zgrade dizajniraju oko broja, a ne oko vatre.

Pravila se razlikuju ovisno o zemlji, državi i vrsti zgrade, tako da nijedan dobavljač ne može dati univerzalan odgovor. Ono što se može reći je gdje se ograničenja skupljaju.

Rute za bijeg, visoke -zgrade i mjesta javnog okupljanja mjesta su gdje dekorativne zapaljive ploče najčešće postaju ne-sukladne.

Hodnici, stubišta i drugi putovi za bijeg najstrože su kontrolirana mjesta u gotovo svakoj jurisdikciji, i to s dobrim razlogom. Sljede-visoke i više{2}}stambene zgrade, posebno tamo gdje je uređena vanjska ovojnica. Slijede mjesta javnog okupljanja, škole, bolnice i hoteli. Maloprodajni i uredski interijeri često su manje ograničeni, iako je položaj zida unutar zgrade i dalje važan.

Pojedinačno stanovanje obično je najmanje ograničeno okruženje od svih. Zbog toga ista ploča može biti sasvim primjerena u jednoj zgradi, a zabranjena u drugoj i zašto dobavljač koji pita samo je li proizvod prikladan za komercijalnu uporabu nije postavio pitanje na koje se može odgovoriti.

Pitanje na koje se može odgovoriti je uže i korisnije. Koju klasifikaciju zahtijeva ovaj projekt, u kojem standardu, testirano u kojem sklopu? Dajte dobavljaču te tri informacije i odgovor postaje provjerljiv. Zadržite ih i odgovor je marketinška izjava.

Tamo gdje proizvod od polistirena ne može zadovoljiti klasifikaciju, zamjena se obično vrši na razini materijala, a ne na razini dizajna. Zid izgleda isto; tabla iza njega se mijenja.

Zamjena na razini materijala obično zadržava dizajn netaknutim. Zamjena na razini dizajna znači ponovno pokretanje crteža.

U praksi se odluka o zamjeni često donosi za svaku sobu-po-sobu, a ne za cijeli projekt. Dekorativne obloge u recepciji, sobi za sastanke ili prodajnom prostoru obično mogu ostati kako je navedeno, dok se hodnik koji ih povezuje pomiče na drugi proizvod. To zadržava namjeru dizajna tamo gdje je vidljiva i postavlja sukladan materijal tamo gdje se propisi zapravo primjenjuju, što je obično manje područje nego što klijent očekuje.

Razlog zašto se ovaj problem stalno ponavlja je to što se industrija pita je li proizvod prikladan za komercijalnu upotrebu, a na to pitanje nema odgovora. Prikladnost je svojstvo zgrade, a ne ploče.

Umjesto toga pitajte kakvu klasifikaciju projekt zahtijeva, prema kojem standardu, u kojem sklopu. To pitanje ima odgovor, može se provjeriti prema dokumentu i može se postaviti prije nego što se naruči jedna ploča. Alternativa je da saznate u utorak, u gotovom hodniku, a klijent stoji pored vas.